Gamba Blog

Orijentacijska utrka Rio Claro

subota , 28.05.2011.

Prva moja orijentacijska utrka na drugom kontinentu ikad. Pripreme obavljene. Upisali se u novi klub Clube de Orientacao Pirassuninga - COPIRA, uplatili članarinu 300 kn, uplatili članarinu savezu 60 kn, uplatili startninu 150 kn, uplatili iznajmljivanje čipova 36 kn iako smo donjeli svoje. I naravno, zakasnili na utrku. Rio Claro je nekih 80 km sjeverno od Campinasa pa sam ja predvidio da je to sat vremena auto cestom osim što nisam računao na brazilske autoceste i nekada ograničenja na 80 km/h kojih se vozači drže jer inače dobiju kaznu doma.

Dakle utrka se održala u parku/šumi u Rio Claru. To je neka stara farma koju su uspjeli očuvati jer se tamo naselila policija a šumu u okolici su zaštitili. To je navodno tipična šuma eukaliptusa u ovim krajevima. Problem je da nema zime, zime kakvu ju mi očekujemo u HR sa mjesec do dva hladnog vremena, pa podrast preživi cijelu godinu. Zelena boja na karti zaista je zelena boja i tu nema prolaza. Koliko sam ja vidio boje zaista odgovaraju našim bojama. No prvi problemi su nastali kada sam pročitao poziv. Naime u pozivu nisu popisane kategorije nego je napisan link na pravilnik saveza. Zato sam uzeo rezultate prve utrke za kup ove godine i prijavio se po njima. Također nije bilo ni karte za dolazak do mjesta okupljanja, već je karta objavljena dan prije same utrke kao i startne liste. Startne liste su objavljene u čudnom formatu, po abecedi a ne po kategorijama i to na stranicama saveza a ne kluba. Odmah smo otišli na cilj i ja sam pokušao zamijeniti brojeve čipova za naše. Ali, ne može. Program to ne podržava:)

Kao što sam već rekao na utrku smo uspjeli zakasniti. Tako da sam poziciju starta uspio slikati tek kada su start već raspremili. Pozicija starta je bila na OK mjestu. Na sredini ceste u hladu. Na startu je bio samo jedan sat, digitalni koji je bio na početku prvog od 3 koridora i koji je davao zvučne signale zadnjih 5 sekundi u minuti i označavao start. U drugom koridoru sam dobio posuđeni čip i pogledao opise kontrola. U trećem koridoru sam dobio kartu, dakle minutu prije starta. Ali ju nisam smio pogledati. Osim što mi je glavni organizator rekao da ju otvorim i provjerim kategoriju. Dakle ipak sam pogledao kartu. A onda sam shvatio da nema sata u trećem koridoru pa sam se koncentrirao na zvuk sata iz prvog koridora. I sve bi to još bilo ok da se ne štanca sam start. Dakle sport ident ne uzima vrijeme iz startne liste već prvo štancanje na startu.

Kada sam krenuo pogledao sam kartu i smotao ju. Sve je bilo po putevima. Nema greške. Na petu sam filozofirao da bi ja kao išao po kamenju od puta do kontrole ali sam brzo odustao. Neme šanse da bi se prošlo kroz nešto tako zeleno. Nastavio sam dalje po putu i ispalo je da ima hrpa ljudi koji mi dolaze u susret. Staza od 21B bi trbala biti jednostavna ali ovo je bilo stvarno prejednostavno, bez imalo orijentacije. Na kraju je idealna varijanta do predzadnje vodila preko starta što mi se činilo malo neobično i nezgodno jer sam trčao hrpi ljudi ususret.

Cilj standardan, onakav kakav bi trebao biti. Ništa specijalno osim što hrpa ljudi nije štancala finish, pa su se iz koridora morali vračati natrag. Ciljni prostor je bio na lijepom mjestu. Veliki natkriveni prostor koji se mogao koristiti za proglašenje u slučaju kiše. Doduše ovdje je sada zima pa kiše nema ali nikad se ne zna. Temperatura prava zimska 22 C i sunčano. Taman da ti na suncu nije vruće.


I tako mrtav, sa tragovima upale pluća čekam proglašenje kad eto glavnog organizatora, simpatičnog Marcela. Kaže da proglašenje malo kasni jer ne mogu isprintati rezultate! I kaže da savez Sao Paula, FOSP, iznajmljuje svim klubovima kontrole i na svaku trku dođe njihov čovjek, iz saveza, koji se bavi obradom rezultata. Dakle klub nije odgovoran ako neka kontrola ne radi, ako se smrzne, ili npr. ako se ne mogu isprintati rezultati :) Ali zato klub nema utjecaja na kvalitetu mjerenja vremena.

O ovakvom natjecanju bi se u HR mjesecima raspravljalo. Pisali bi se komentari i prozivali odgovorni. Ovdje je sve proteklo u opuštenom ozračju u kojem glavni organizator hoda okolo i priča viceve i raspituje se kako izgleda orijentacija u Europi. Karta mi se čini malo prezelena za organizaciju prave utrke. Ovako je elita imala sličnu stazu kao B s time da su na jednom mjestu ušli u bijelo područje sa podrastom, lagano šrafirano zeleno. Jedino što im je staza bila dosta duža. Rezultati su pokazali da postoji previše kategorija. Mnoge kategorije imaju samo jednog trkača. A proglašenje je bilo gore nego na bilo kojoj trci u HR jer se 95% natjecatelja pokupilo prije početka doma, i trajalo je oko sat vremena. Treba sve te kategorije pročitati! Pitao sam Marcela tko je napravio toliko staza za sve te kategorije a onda je ispalo da je bilo samo 8 različitih staza, tj. 4 a svaka od te 4 je bila napravljena u oba smjera. Što objašnjava zašto mi je hrpa ljudi trčala u susret. Na kraju mi se čini, ne da mi se čini nego je tako, da je zadnji Vihorov trening u Maksimiru bio puno bolje organiziran od ove utrke. Valjda će na sljedećem natjecanju 19.06. u Taubateu biti bolje.

komentiraj (5) * ispiši * #

Sok od Carambole

četvrtak , 26.05.2011.

Jedna od stvari koja mi ovdje jako smeta, već neko vrijeme, je da je u dućanima jako teško kupiti 100% sok od voća. Najviše ima nektara, bez napisanog udjela voća, ili čak sam vidio da velikim fontom piše 100% a malim fontom nektar od naranče i niti jednog drugog voća. Fora. Sve to je jako čudno jer ovdje ima hrpa razno raznog voća po nikakvim cijenama. I tako sam ja ko pravi HKZ, obečao sebi, Nidži i ostalima da ću se primiti posla i početi kuhati i praviti sokiće. Budući da sam u zadnje vrijeme bio malo metiljav kuhanja se nisam primio, još, ali sam se dočepao nekoliko zrelih carambola.

Priprema soka je naravno izuzetno naporna. Prvo je potrebno lijepo narezati carambole, na pravilne petokrake. Što nije teško jer se carambole lijepo režu. Onda ih se sve ubaci u blender i to je što se moje pripreme ticalo sve. U sok sam ubacio prstohvat vode jer je bio malo pregust. Filtrirao nisam, niti uz prijeke ženine poglede, kao što nisam dodavao ni šećera. Meni je carambola dovoljno slatka a čvrsta tvar koja pliva sokom me ni najmanje ne smeta. I eto u tri minute jedno 99% čisti sok. Da sam ga filtrirao uzelo bi mi kojih minutu više. Cijena? Oko 6 kn za litru. :) Inače, obečao sam ženi da ću od prve plaće kupiti pravi sokovnik s integriranim filterom. Gdje će mi tek onda biti kraj. Samo, kada će doći ta prva plaća, ako se još nisam zaposlio? Hm... šit.

komentiraj (4) * ispiši * #

Citroen – Najbolji auto na svijetu

subota , 21.05.2011.

Od kraja devedesetih sam živio u zabludi. Priznajem. Od kada se u moju obitelj uselio Polo Classic 1.4 travnato zelene boje Folcwagen je bio das Auto. Uslijedilo je preobraćenje na dieselske motore sa Polom 1.9 SDI, okatim, plavim da bi vrhunac dostigao Golfom 2.0 SDI sa vrtoglavih 75 konja. Sve to vrijeme moje uvjerenje su podgrijavali braća C. Sa dva Golfa trojke Bon Jovi, diesel a što drugo, tetka sa Polom, tetak sa Passatom i ujak na kraju s mojim starim Polom Classic. Sve dok prije dva tjedna darovnim ugovorom nisam ostao bez Golfa i sjeo u .... Citroen C3 Sonora. Motor 1.4 Flex (nema diesela.... šmrc). Bilo je tu nekih pokušaja s moje strane da punce uvjerim da je Polo, okati, ili domaća verzija Golfa 4 bolji odabir ali nisam imao previše šanse. Moram kapitulirati i priznati da je od sada najbolji auto na svijetu... Citroen ili zatamniti stakla da me nitko ne prepozna! Brine me samo što će mo reći u lokalnom ogranku HDZa. Ili me to ipak ne brine :)


Izvana mi izgleda kao i domaći, franscuski model. Teško bi mi bilo naći neku razliku. Iznutra također. Tipična tvrda plastika, bez pretinca ispred suvozača, već samo s policom. Ali zato za razliku od ostalih auta ovdje ima hidraulički servo volan. ABS naravno nema niti ništa tipa ASR ili ESP. Zato oznaka Sonora znaći da svira mp3 što je bila jedna od bitnijih stavki kod odabira. Kotači su 15 colni s alu felgama a gume univerzalne, naravno. Cijena prava sitnica 38000 reala ili oko 114000 kn.




Motor je Flex a ne TotalFlex, što će reći da još uvijek pod haubom motora ima natakareni spremnik za benzin sa crvenim poklopcem zapremnine otprilike jedne litre. Taj spremnik se koristi pri paljenju i traje otprilike godinu dana. Problem je naravno pri paljenju kada se u pravom spremniku nalazi alkohol ili po novome etanol koji lošije pali pri nižim temperatirama. Nešto tipa diesel. Osim što je moj Golf palio bez problema u Rumunjskoj na -25 C a ovdje auti na alkohol imaju problema kada temperatura padne na +20 C. Nova TotalFlex tehnologija riješava te problemčiće pa više nije potreban taj mali spremnik u motoru ali C3 je malo stariji model. Motor 1.4 je dosta živahan i dobro podnosi sulude uzbrdice u Campinasu. Slijedeći petak ću konačno dobiti i lokalnu vozačku pa ću ga i ja probati. A nakon toga ću se ipak pokušati vratiti u okrilje Folcvagena. Već sam pikirao neke stare Bube 1600 :)

komentiraj (2) * ispiši * #

Emigracija - 0. tjedan

srijeda , 18.05.2011.

Hvala svima! Hvala svima koji su nam pomogli u ovom trenutku, kada smo morali spakirati sve u 8 kofera a ostalo riješiti na bilo koji način. Hvala onima koji su čuvali djecu, koji su kuhali i li nam pomogli na bilo koji način. Bila je to opaka bitka s vremenom ali, uspjeli smo. Usput isprika svima koje nisam uspio vidjeti ovih zadnjih dana u domovini, i još veća onima koje nisam ni nazvao. Sorry! Ali nije bilo vremena ni malo. Drugi put. Putovanje je proteklo sasvim u redu. Što predaja prtljage na zagrebačkom aerodromu ne bi dala naslutiti jer smo više od pola torbi morali otvoriti o odnijeti na dodatni pregled. U Sao Paolu nas nisu ni pogledali. Na kraju je ispalo da naših 8 kofera po 32 kile izleda puno manje nego s čime dolaze drugi putnici. Svi koferi stigli. Sve čitavo osim paketa s biciklom koji još nisam otvorio. Čekam da pospremimo sve ostale stvari a onda da vidim hoću li trebati ponovno preplitati kotače. Ostalo se nadam da je došlo u jednom komadu.

Budući da sam prošli tjedan imao temperaturu 39 C skoro konstantno, sada se malo po malo oporavljam. Danas sam odnio dokumente kako bih mogao napraviti brazilsku vozačku. A tamo treba potvrditi da sam pismen. I tako pita mene žena da li sam pismen na portugalskom i ja razmišljam što da kažem, slažem da jesam, a ona kaže da onda napišem svoje ime (na tečnom portugalskom) i današnji datum. Odmah sam osjetio olakšanje. Znači ipak sam pismen na portugalskom :)

komentiraj (1) * ispiši * #

Maksimir, zadnji trening na domaćem terenu

četvrtak , 05.05.2011.

Maksimir. Park u kome sam odradio nekih 10 godina atletskih treninga, pa onda još dobar broj orijentacijskih. Nakon duuugo vremena evo me ponovo i to na zadnjem o-treningu. Lijepo je bilo ponovo, poslijednji put, trčati po poznatoj šumi. Iako se netko, ne znam točno tko, potrudio da staza bude zanimljiva, Maksimir je ipak Maksimir. A bilo je čak i elektronsko perforiranje, obrada podataka, liste rezultata.... Jel se to treninzi u Hrvatskoj dižu na neku novu razinu? Taman kad odlazim. Moja popucala lože je izdržala. To je najbitnije. Kartu sam uzeo u ruke prvi put ove godine. Mjerilo me malo mučilo ali valjda ću i to riješiti uskoro. A S3 senzor je, vjerojatno zauvijek, ostao negdje na 1.45 km od starta, ili negdje između 3, 4, i 5 kontrole. Pa ako netko nađe...